Ergelu u Lipiku osnovo je 1843. godine grof Izidor pl. Janković koji gradi veliku staju za konje na imanju Izidorovac. Nakon niza promjena vlasnika novi uzlet ergele u Lipiku dogodio se 1937. godine kada “Gopodarsko dobro Izidorovac” kupuje Uprava Savske banovine, kako bi na njega, zbog izbijanja zarazne anemije konja na Državnoj ergeli “Petrovo” u Stančiću kod Božjakovine, smjestila u Lipik 60-ak grla.
Godine 1956. na ergeli je bilo približno 250 grla lipicanaca, noniusa i podmlatka. Budući da je ergela poslovala s gubitkom, Narodno odbor općine Pakrac je 1956. godine donio odluku da se napusti konjogojstvo. Počela je rasprodaja državnog blaga: matične knjige prenesene su u ergelu Đakovo, a na ergele Kutjevo, Vučjak kod Prnjavora, Đakovo i Poljoprivredno dobro Osijek otpremljeno je oko 80 konja.
Obnova ergele i novi početak dogodio se 1982. godine kada je kupljeno novo matično stado, 3 pastuha i 12 kobila, iz ergele Lipice, a u porijeklu tog matičnog stada (kroz pet generacija unazad), prema matičnim knjigama, nalazilo se 9 pastuha i 7 kobila rođenih u nekadašnjoj lipičkoj ergeli.
Novi život ergele prekinuo je Domovinski rat. Od 118 konja u ergeli, od kojih je 70% bilo lipicanske pasmine, oko 80 konja je odvedeno na okupirano područje, 35 konja je ubijeno. Godinama nakon rata trajali su pregovori oko povrata konja, a tek 12. na 13. listopada 2007. godine, konji su napokon vraćeni u matične staje u Lipiku – sveukupno 66 konja.
Danas se Državna ergela Lipik bavi uzgojem i selekcijom te obukom konja lipicanske pasmine, a uz taj dio se sve više razvija i turističku djelatnost.
Posjetite web stranice Državne ergele Lipik
